Pokušat ću dočarati psihoterapijski proces sljedećim primjerom. Zamislite da je psihoterapija predstava u kojoj Vi imate glavnu ulogu. Scenarij je definirala vaša životna priča, a nastavak kreirate vi i terapeut u hodu (kroz psihoterapijske susrete). Odgovornost za realizaciju predstave imate zajednički – vi i terapeut. Vas dvoje ste redatelji nastavka priče i o vama ovisi kako će se ona odviti i kojim epilogom će završiti. Pri tome, vi imate vodeću ulogu u početku, pri definiranju svoje uloge, i na kraju, pri definiranju željenog ishoda priče. Terapeut nastoji usmjeravati radnju ka dogovorenom cilju. U radnji se obično desi mnogo zapleta, twistova, setbackova i razrješenja. Povjerenje koje imaju ta dva redatelja jedan naspram drugoga snažno moderira koliko će glumac u glavnoj ulozi osjetiti sigurnost da dostojno prikaže snagu unutarnje dinamike svojeg lika. I ta izvedba predstavlja temelj za suradnju dvaju redatelja na putu ka željenom epilogu. Što je glumac sigurniji, autentičniji i iskreniji to će i redateljska suradnja biti bolja. Što je suradnja bolja to je i veća vjerojatnost povoljnog ishoda.
Na početku psihoterapijskog procesa klijent i psihoterapeut se međusobno testiraju. Upoznaju jedno drugoga i nastoje donijeti hipotezu o tome je li ono osoba kojoj mogu vjerovati. Koliko će trajati taj proces ovisi o mnogo faktora. Glavni od njih jesu, naravno, prethodna iskustva s drugim ljudima iliti gdje se pozicioniramo inače na bipolarnoj varijabli na kojoj se s jedne strane nalazi potpuna naivnost, a s druge paranoidno nepovjerenje. Psihoterapeut ovdje ima puno lakšu poziciju zbog više razloga. Činjenica jest da je svaki licencirani psihoterapeut prošao svoju psihoterapiju, pa ako je i imao izraženih teškoća na ovu temu, nadamo se da ih je i uspješno oblikovao te da mu ne remete profesionalni odnos. Također, psihoterapeutova uloga nije iznošenje najintimnijih dubokih dosad neotkrivenih emocija, misli ili doživljaja nepoznatoj osobi. To je vaša uloga, i iz osobnog iskustva znam da je neizmjerno zahtjevna i neugodna. Stoga, testiranje povjerenja od strane stručnjaka, traje puno kraće i manjeg je intenziteta jer ga štiti profesionalno znanje, iskustvo i specifikacije same uloge. Testiranje povjerenja od strane klijenta traje puno dulje i dubljeg je dometa. Razumljivo. Da tog početnog provjeravajućeg dijela nema, to bi značilo da je jedna (ili obje) strana unaprijed donijela odluku o (ne)povjerenju naspram druge strane. Ta odluka ne može biti funkcionalna jer nije temeljena na dokazima iz okoline, nego isključivo prošlim iskustvima. Kada to radimo, u potpunosti zanemarujemo, ignoriramo/otpisujemo stvarne okolnosti. A svaki puta kada zanemarujemo realitet, upuštamo se u rizik da naše ponašanje neće biti adaptivno i posljedice istog mogu biti neugodne.
Povjerenje je nešto što se zaslužuje i to tako treba i biti. Za stjecanje istog je potrebno vrijeme i dokazi koje prikupimo u tom vremenu. Kada krećete u psihoterapijski odnos, dajte si vremena. Provjerite tko je osoba ispred vas. Pitajte. Ponudite nešto o sebi i vidite kako će druga strana reagirati. To što ona kaže da je stručnjak, to ne znači da je ona stručnjak za vas. Vi ste posebni i zato je važno da obje strane učine sve da se osjećate dovoljno ugodno da tu posebnost iznesete van i poučite stručnjaka ispred sebe o tome tko ste vi i što vas muči. Ovaj početni, testirajući dio je ključan za daljnju uspješnost psihoterapijskog procesa, odnosno ispunjavanje vaših ciljeva. Ako obostrano povjerenje nije uspostavljeno, onda takav start ima dalekosežne negativne posljedice po vas same. Dolazi do zakočenosti u iznošenju svojih važnih iskustava/misli/ideja/emocija i psihoterapija se zadržava na površini, dajete nedovoljno materijala za adekvatnu procjenu situacije i planiranje intervencija, psihoterapeut dobiva nekonzistentne informacije i biva zbunjen što posljedično dovodi do obostranog smanjenog zadovoljstva.
Često klijenti na početku budu jako nestrpljivi, napokon su donijeli tu veliku i važnu odluku o traženju pomoći i žele brze rezultate. Psihoterapija to nije. Ona nije brza. Ona je uvijek sporija od onog što bismo željeli da bude. Ona nije ugodna. Bavimo se vašim nevoljama. Ali je zato dugoročno održiva i promjene koje uspijete učiniti ostat će s vama dugo vremena. Ugoda i zadovoljstvo mogu doći ranije u vidu trenutnog olakšanja i opažanja napretka. A zamislite tek zadovoljstvo koje dolazi na kraju, kada pronađete povjerenje u sebe i koristite nove alate i strategije za suočavanje s kriznim okolnostima i to na način da ne „zakrizite“ i vi sami.
Jedan od čestih strahova koji predstavljaju blokadu u dosezanju intimnih informacija o vama jest ideja o osudi, kritici ili procjenjivanju onoga što vi jeste i što ste činili/mislili/osjećali u terminima dobrog i lošeg. Psihoterapija nije ispovjedaonica. Ovdje ne prezentirate svoje grijehe i ne daje se oprost. Ne procjenjuju se vaši postupci univerzalno i u odnosu na druge. Mene uopće ne zanima što je netko drugi činio, kako se to inače radi ili što treba učiniti u nekoj situaciji. Ono što mene zanima jest vaša želja. Ona je ključ. Što vi želite činiti, kako se želite osjećati ili kako biste se voljeli ponašati. To je početak. A ono što nadalje procjenjujemo zajedno jest koliko se vaša želja uklapa u vaš mikro i makrokontekst. Jedini kriterij koji ja imam jest da vaša želja ne šteti vama samima ili predstavlja prijetnju zdravlju i životu nekog. Kada to zajednički procijenimo, odluka je i dalje na vama. Ja nisam ta koja će odrediti je li određena ideja dobro ili loše po vas. Meni je važno da identificirate što želite, da pogledamo izvedivost i okolnosti te želje sa svih strana, da vi donesete odluku i da vas ja vodim u dosezanju te odluke.
Postoje iznimke, naravno. Ta želja, cilj mora biti unutar granica sustava vrijednosti psihoterapeuta i zakonskih ograničenja. Prvo, ako se protivi vrijednostima koje procjenjuje visoko na skali svog vrijednosnog sustava, koliko god se terapeut trudio, neće moći u potpunosti poduprijeti klijenta. Drugo, ako klijent iznosi jasne namjere koji predstavljaju prijetnju ljudskom životu onda je obvezan to prijaviti policiji.
Sve ostalo je dozvoljeno.
Razmislite o svojim željama, one predstavljaju srž napretka.
Nekada ih valja samo malo oblikovati da bi bile izvedive.
MPC